« Film
objavljeno prije 19 dana i 9 sati
27. DHF

Animirani filmovi na 27. Danima hrvatskog filma

Produkcijski gledano, selekcijom animiranog filma dominira posljednjih godina snažno revitalizirani Zagreb film s četiri rada

10 vrhunskih animiranih filmova u programu
10 vrhunskih animiranih filmova u programu (Arhiva)
Više o

Dani hrvatskog filma

,

27. DHF

,

animirani filmovi

U konkurenciji animiranog filma 27. DHF-a, koja broji deset vrhunskih djela, ističu se novi radovi Veljka Popovića (Biciklisti), Igora Grubića (Kako se kalio čelik), Darka Vidačkovića (Samo plivanje), Mirana Miošića (Bijela vrana) i Andreja Rehaka (Bobo), kao i oni mlađih autora Marka Belića (Flimflam) i Dee Jagić (Prošlost raste). Zanimljivo će biti pogledati i djelo strip-umjetnika Siniše Ercegovca (Prošlo je s kišom), kao i epizodu nove serije Darka Bakliže (&Black&White), dok je Michaela Müller (Aerodrom) za svoj film već primila brojne nagrade u Hrvatskoj i inozemstvu. Produkcijski gledano, selekcijom animiranog filma dominira posljednjih godina snažno revitalizirani Zagreb film s četiri rada.

Biciklisti Veljka Popovića komedija su začinjena erotikom i ljetnim bojama koja zahvaća duh malog mediteranskog grada i predstavlja posvetu legendarnom Vasku Lipovcu. Nakon SF-a Planemo, ostvarenog omamljujućom računalnom animacijom, i Biciklisti su izborili natjecateljski program najprestižnijeg svjetskog festivala animacije u Annecyju, kao i onaj zagrebačkog Animafesta.

Prošlo je s kišom Siniše Ercegovca, strip-majstora široj javnosti poznatog po jednom od malobrojnih domaćih superjunaka, Super Hrvoju, još je jedna mediteranska, sjetna priča o suživotu starog ribara i talentiranog mačka koji mu donosi dobar ulov. Animacijski stil ovoga filma Ercegovac je već najavio u spotu za pjesmu Anđele moj klape Kampanel.

Multimedijalni umjetnik, performer i umjetnički aktivist, autor nagrađivanog dokumentarno-eksperimentalnog filma Spomenik te hommagea akciji Crveni Peristil, videorada East Side Story i dokumentarca Angels With Dirty Faces, Igor Grubić iz Kreativnog sindikata u animiranom filmu Kako se kalio čelik odražava svoj postojani interes za propast samoupravnog socijalizma i radničkih prava, u filmu koji je istovremeno i obiteljska oda međugeneracijskim odnosima. Ostvaren klasičnom i lijepom, minimalističkom 2D tehnikom nemalo nalik klasicima francusko-beneluške škole, sa sjajnom upotrebom sjena i tamnih crta, ali apliciranom i na dokumentarne snimke privlačnog osvjetljenja i off-zvuka, Kako se kalio čelik bogat je motivima nekadašnjega industrijskog zanosa te pripovijeda o posjetu oca i sina razrušenoj tvornici. Na animaciji filma radili su i Marko Meštrović te David Lovrić.

Majstorica crtanja i slikanja na staklu, svestrana švicarska animatorica s hrvatskom diplomom i adresom Michaela Müller svojom najdražom tehnikom u Aerodromu opisuje tjeskobnu vrevu zračnih luka. Aerodrom je proglašen najboljim švicarskim crtićem, nagrađen na nizu festivala poput Roanne, Balkanime, New Chitose, Ottawe, Fantochea, Bucheona, Chicaga i Animafesta, a igrao je i u Annecyju. Michaelin film Miramare igrao je, pak, u Cannesu te je nagrađen dvjema nagradama na Danima hrvatskog filma, pa je i ove godine možemo smatrati jednom od favoritkinja animirane konkurencije.

Bobo umjetnika i zanesenog ljubitelja fizike Andreja Rehaka fantazijska je, računalnom animacijom i ritmičnom glazbom pogonjena začudna priča o patuljastom dječaku koji na kiši odjednom počinje rasti sve do svemirskih razmjera. Rehak, o čijem združivanju fascinacija fizikom i animacijom svjedoče i raniji radovi poput Akceleracije, Bobu odlučuje posvetiti djeci.

Stop-animirana Prošlost raste Dee Jagić u četverokutnoj prostoriji nadrealističkih osobina koristi pak subjektivni kadar za ontološko promišljanje, dok je Samo plivanje Darka Vidačkovića, autora dobro poznatog ljubiteljima rodnog presjecišta animacije i eksperimentale, rukom crtani minimalistički filozofski SF geometrijskih oblika koji sintetskom glazbom snažno priziva neka ranija razdoblja. Oba filma svjedoče o poroznoj granici ovih dvaju rodova u suvremenoj hrvatskoj kinematografiji.

Flimflam Marka Belića priča je o susretu dvije jedinke na imaginarnom otoku izvan vremena i prostora, pa se isprva nadaje kao film o samoći i važnosti komunikacije te je na trenutke čak i vrlo duhovit, s kratkim prelaskom u geg. Nakon toga otkriva se, međutim, kao film o posesivnosti te potom, usprkos svojoj izmještenosti pokazuje i snažan osjećaj povijesnosti - postaje gotovo filmom o potrošnosti pojedinca pred Levijatanom proždrljivog pauka moći. No čak i da se radi tek o kratkome hororu, Flimflam bio bi nezaobilazan zbog svoje vizualne posebnosti s tragovima SF ikonografije, "stripovski" razlomljenim kadriranjem kretanja i sposobnosti da klasičnu skladbu Vlahe Paljetka preoblikuje u zlokobni znak vremena. U nekom smislu može ga se smatrati i daljnjom razradom Belićeva ranijeg rada Reflection u kojem je također predstavio protagonista na rubu prostora i vremena. Rođeni Splićanin, Belić je do sada radio na nizu projekata kao animator i dizajner likova te ilustrator, a ima i iskustvo rada na mobilnim videoigrama i spotovima.

Miran Miošić, afirmirani montažer, redatelj i profesor igranog i dokumentarnog filma, nakon Skrivenog talenta iz 2013. predstavlja na Danima hrvatskog filma svoj novi animirani film Bijela vrana. U nekom smislu to je tradicionalna priča o "ružnom pačetu", ali istovremeno i snažna parabola o različitosti, roditeljstvu i očuvanju okoliša, primjerena i mlađim uzrastima.

Naposljetku, &Black&White slikara, animatora i profesora Darka Bakliže eskimska je geg-minijatura intrigantnog crno-bijelog grafizma koja najavljuje animiranu seriju od 13 nastavaka temeljenu na poigravanju s vizualnom percepcijom, obilju humora i upoznavanju s različitim svjetskim kulturama.

03.06.2018. 12:47:00
    
Novi komentar
nužno
nužno

skrolaj na vrh