« Dogodilo se na današnji dan
objavljeno prije 13 dana i 20 sati

Dogodilo se na današnji dan - 10. srpnja

Poražen Julije Cezar, počela Bitka za Britaniju, potopljen Rainbow Warrior

Dogodilo se na današnji dan 10. srpnja
Dogodilo se na današnji dan 10. srpnja (Arhiva)
Više o

Nikola Tesla

,

Marcel Proust

,

10. srpnja

,

dogodilo se na današnji dan

,

Fred Gwynne

,

rođeni na današnji dan

,

rođeni 10. srpnja

Gaj Julije Cezar je tijekom Rimskog građanskog rata 48. godine pr.n.e. u bitci kod Drača u današnjoj Albaniji pretrpio težak poraz od strane Gneja Pompeja, te se prema vlastitom priznanju jedva iz nje izvukao živ. Ostvarivanje svojih ambicija Cezar je počeo kao vojni tribun, obavljao službu edila, a 59. pr.n.e. napokon je postao konzulom, no na putu k apsolutnoj vlasti stajao mu je Pompej. Dok je Cezar još uvijek bio u Galiji, Pompej je u Rimu zadobio većinu u senatu. Kada je Cezaru istekao rok prokonzula, pozvan je u Rim od strane senata koji mu je naredio da prije toga raspusti vojsku. Cezar je znao da će u Rimu biti nemoćan ukoliko nema imunitet kao konzul ili zaleđe koje mu donosi zapovjedništvo nad legijama. Stoga je odbio naredbu senata i 10. siječnja 49. pr. Kr. prešao s vojskom rijeku Rubikon koja je bila granica s Italijom, a to je označilo početak građanskog rata. Pompej je imao mnogo veću vojsku i Cezar mu je nudio mogućnost da obnove savezništvo, no Pompej je to odbio. Sedam je Cezarovih legija otplovilo put Albanije da se suoči s Pompejem. U pomorskoj bitci Cezarova je mornarica 48. pr.n.e. bila poražena, brodovi potopljeni i preostale legije nije mu imao tko prevesti dalje na istok. Pola su godine Cezar i Pompej ostali u albanskom Dyrrhachiumu. Cezar je oko Pompejevih je položaja počeo graditi niz manjih utvrda kako bi protivnika prisilio da napadne njegove obrambene položaje. Ubrzo nakon što je prozreo Cezarovu strategiju, Pompej je krenuo u proboj pokušavajući zauzeti još neokupirane uzvisine oko svog logora tijekom čega je pretrpio teške gubitke. Pompej nije mogao dozvoliti da mu vojska ostane blokirana pa je pokrenuo napad na najslabiju točku Cezarovog obruča i bez većih teškoća je zauzeo. Idućeg dana Cezar je napao Pompejeve snage u malenoj utvrdi no nije ju uspio osvojiti, a tijekom povlačenja život mu je spasila sreća. Pompej nije naredio protunapad jer je bio uvjeren da se radi o mamcu. Cezar je o tom događaju zapisao kako bi 'potpuna pobjeda danas bila neprijateljeva, da ju je bilo koji od njih želio uzeti'. Nakon te neuspješne kampanje Cezar je trupe povukao prema Tesaliji, a kasnije izvojevao ključnu pobjedu kod Pharsalusa nakon čega je Pompej pobjegao u Egipat.

Serija zračnih sukoba između njemačkog Luftwaffea i britanskog Royal Air Forcea iznad britanskog otočja i La Manchea, poznata pod nazivom Bitka za Britaniju, započela je 1940. Nakon kapitulacije Francuske mnogi u svijetu su držali da je Njemačka stekla povoljnu poziciju u kojoj dalji rat nema smisla, odnosno da je jedina alternativa prihvatiti njemačku 'velikodušnu' ponudu za mir i tako sačuvati onoliko Britanskog Imperija koliko se može. Kada je Churchillova vlada sve te ponude odbila, Hitler je zapovijedio da se započne planiranje invazije koja je dobila kodno ime Operacija Morski Lav. Invazija je međutim ocijenjena pretjerano riskantnom ako se potpuno ne slomi britanski otpor pa je na scenu stupio Göringov Luftwaffe. Njemačke zračne snage prema Göringovim tvrdnjama bile su više nego sposobne zračnim udarima slomiti britanski otpor prije samog iskrcavanja. Jedina prepreka planovima bio je RAF, pa je njegovo uništenje navedeno kao ključan preduvjet za izdavanje zapovijedi za invaziju. Luftwaffe je u bitci za Britaniju koristio tri zračne flote s 963 lovačka aviona, 998 bombardera i 315 bombardera za obrušavanje ('štuke') dok su Britanci, uz snažnu protuzračnu obranu, raspolagali s ne više od 800 lovačkih zrakoplova. Borba je počela njemačkim pokušajima osvajanja neba iznad kanala La Manche no, usprkos brojnoj nadmoći, od samog početka bilo je vidljivo kako je Göring zagrizao u pretvrd orah. Njemačka strategija u bitci bili su napadi na RAF-ove instalacije u južnoj Engleskoj, odnosno uvlačenje RAF-ovih jedinica u iscrpljujući okršaj u kojem bi do izražaja došla njemačka tehnička i brojčana premoć. Ono što planeri Luftwaffea nisu imali u vidu bio je niz prednosti na strani RAF-a - postojanje radara, veliki broj suvremenih lovačkih zrakoplova tipa Hurricane i Spitfire sposobnih da se nose s njemačkim Me-109, mogućnost ponovnog korištenja pilota oborenih nad vlastitim tlom kao i izvrsna organizacija industrije koja je nove lovačke avione proizvodila brže od njemačke. Kako se bitka intenzivirala tijekom kolovoza, tako su do izražaja počele dolaziti i neke velike slabosti Luftwaffea. Ispostavilo se da Me-109 ima prekratak dolet pa su njemački bombarderi van južne Engleske bili lak plijen britanskih lovaca. Iako je RAF povremeno bio u krizi - više zbog nedostatka iskusnih pilota, nego zrakoplova - uspjele su svo vrijeme očuvati svoju borbenu sposobnost. Do 15. rujna - dana koji je postavljen kao početak invazije - postalo je više nego jasno da Luftwaffe nije ispunio svoj zadatak. S približavanjem jeseni i kvarenjem vremena u La Mancheu, kod Hitlera su nestale sve iluzije o izvedivosti iskrcavanja, pa je ono otkazano. Svoj prvi poraz Nijemci su nastojali sakriti nastavkom žestokog bombardiranja britanskih gradova i industrijskih resursa no Britaniju na kraju nikada nisu slomili, uvelike zbog junačkog otpora koji su u bitci za svoj otok pokazali piloti RAF-a.

Francuski tajni agenti 1987. su u novozelandskom Aucklandu potopili legendarni Greenpeaceov brod Rainbow Warrior. U pozadini ovog skandaloznog primjera državnog terorizma stoji Commissariat à l'Énergie Atomique , odnosno njihovo testiranje nuklearnih bojevih glava na atolu Mururoa koji se nalazio u sklopu francuske Polinezije. Greenpeace koji se žestoko protivio tim pokusima u planu je imao u područje obavljanja pokusa poslati veći broj 'prosvjednih' brodova, a među njima je bio i Rainbow Warrior, glavni brod Greenpeacove flote koji se nekoliko dana ranije usidrio u Aucklandu. Rainbow Warrior tada je bio već prilično star brod. Porinut je 1955. pod imenom Sir William Hardy koje je u službi britanskog ministarstva poljoprivrede i ribarstva nosio do 1977. kada prelazi u ruke Greenpeacea i dobiva svoje drugi i zadnje ime. Bio je dug 40 metara i bio ukupne nosivosti 418 tona. Agenti francuske službe Direction Générale de la Sécurité Extérieure (DGSE) ušli su na brod dok je bio otvoren za javne posjete i potajno postavili dvije eksplozivne naprave s ciljem da ga onesposobe za plovidbu. Nešto prije ponoći istoga dana došlo je do prve, manje eksplozije koja je bila namijenjena uzrokovanju panike zbog koje bi brod bio evakuiran kako bi se izbjegle ljudske žrtve. Plan je donekle uspio i posada je u prvi mah evakuirana no ubrzo se nekoliko ljudi vratilo na brod kako bi procijenili i snimili štetu te izvukli skupu opremu na obalu. Među članovima posade koji su se vratili na brod bio je i fotograf Fernando Pereira koji se spustio u potpalublje kako bi izvukao kameru. Nakon druge eksplozije dio članova posade odbačen je u more, a dio je uspješno evakuiran no Pereira se nije na vrijeme uspio izvući iz brzotonućeg broda te se utopio. Nakon terorističkog napada izbio je veliki skandal, između ostalog jer su Francuska i Novi Zeland bili saveznici, a Francuska je u početku negirala ikakvu upletenost u ovaj 'incident'. Dvojicu odgovornih francuskih agenata uhitila je novozelandska policija i to na temelju krivotvorenih putovnica. Oni su zbog paleža, organiziranja paleža, ciljanog oštećenja imovine i ubojstva, osuđeni na 10 godina zatvora no odslužili su samo dvije. Dvadeset godina nakon napada objavljeni su i službeni dokumenti te je potvrđeno kako je taj teroristički napad odobrio tadašnji francuski predsjednik François Mitterrand koji zbog slučaja naravno nije odgovarao. Greenpeace je usprkos tragediji uspio blokirati francuske nuklearne pokuse, a nakon sudskog procesa od francuske je dobio odštetu kojom je kupljen novi 'Rainbow Warrior' koji je i danas sastavni dio njihove flote.

Hrvatski znanstvenik i inovator Nikola Tesla, koji je radio u području elektrotehnike i radiotehnike, izumitelj okretnog magnetskog polja, višefaznog sustava izmjeničnih struja i nebrojenih drugih stvari koje su dobrim dijelom odgovorne za tehnologiju koju danas svakodnevno koristimo, koji je bio potkradan od 'suradnika' i koji nikada nije dobio zasluženu Nobelovu nagradu, rođen je u Smiljanima kraj Gospića 1856. godine.

Francuski književnik Marcel Proust, nasljednik Montaignea, francuskih moralista, memoaristike vojvode de Saint Simona, Stendhala i Dostojevskog koji je ostvario jedno od najvećih djela u povijesti književnosti, djelo koje se galerijom likova (preko 2.000, od toga više od 30 velikih), mudrošću, humorom i humanošću može svrstati u vrhunce pisane riječi uopće, autor golemog ciklusa romana U traganju za izgubljenim vremenom i brojnih drugih velikih djela, rođen je 1871. godine u Parizu.

Američki glumac Fred Gwynne, najpoznatiji po ulogama Francisa Muldoona i Hermana Munstera u sitcomima Car 54, Where Are You? i The Munsters, te nastupima u filmovima Pet Semetary, On the Waterfront, Disorganized Crime, The Cotton Club, Captains Courageous, The Secret of My Succe$s, Water, Ironweed, Fatal Attraction i drugima, rođen je u Taneytownu u Marylandu 1926. godine.

10.07.2017. 00:02:00
    
Novi komentar
nužno
nužno

skrolaj na vrh