« Televizija
objavljeno prije 4 mjeseca i 13 dana
POVIJEST

Eurovizija i njezini skandali

Spor između Ukrajine i Rusije na ovogodišnjem Eurosongu je samo jedan od brojnih skandala koji su zabilježeni u više od 60 godina održavanja toga glazbenog natjecanja. A skandala je bilo već od samog početka Eurovizije

Eurovizija oduvijek privlači skandale
Eurovizija oduvijek privlači skandale (Arhiva)
Više o

Eurovizija

,

Eurosong

,

skandali

2017.

Ruskoj kandidatkinji za Eurovision Song Contest (ESC), glazbenom natjecanju poznatom i pod nazivom "Eurovizija", Juliji Samojlovoj je odbijeno sudjelovanje zbog toga što je 2015. nastupila na Krimu, koji je već Rusija bila okupirala, a nije na taj poluotok doputovala preko ukrajinskog, već preko ruskog teritorija, na što je uslijedila zabrana ulaska u Ukrajinu. Na to je 23. ožujka direktorica Europske radiodifuzne unije (EBU) poslala prosvjednu notu Ukrajini u kojoj oštro kritizira zabranu ulaska u zemlju ruskoj predstavnici, kao i politizaciju čitave manifestacije zbog toga. Ukrajinski predsjednik Petro Porošenko je reagirao na to i 4. travnja objavio kako ostaje pri donesenoj zabrani ulaska u zemlju, zbog čega Rusija ove godine ne nastupa na Eurosongu.

2016. - po treći put

Politički motivirano ili ne? Rusija smatra: da, EBU kaže: ne. Jamala pjeva pjesmu "1944." za Ukrajinu, a Rusija prosvjeduje jer je u pjesmi riječ o tatarskim baki i djedu pjevačice koji su u opjevanoj godini deportirani s Krima. EBU je argumentirao da se jednostavno radi o povijesnom datumu te da ta pjesma ne poziva na prosvjedne akcije. Neovisni promatrači unutar i izvan Rusije, međutim, smatraju da je pojam "apolitičnih sadržaja" u ovom slučaju previše razvučen. I što se na koncu dogodilo? Jamalina pjesma - a time i Ukrajina - pobijedila je na ESC-u.

2016. - po drugi put

Za vrijeme polufinala dolazi gotovo do diskvalifikacije armenske pjevačice Ivete Mukuchyan zbog toga što pred kamerama maše zastavom regije Gorski Karabah. Ta regija na južnom Kavkazu je predmet spora između Armenije i Azerbajdžana, a zastava je time jasno kršenje pravila ESC-a. U tom slučaju je armenska pjevačica, međutim, dobila tek ukor.

2016. - po prvi put

Njemački pjevač Xavier Naidoo je 2016. trebao nastupiti za Njemačku na Eurosongu. Tako je bio odlučio NDR, javni servis sjeverne Njemačke. A onda je krenula lavina na Internetu: navodilo se kako je Naidoo navodno blizak jednoj desnoj skupini teoretičara zavjere te da je poneke upitne političke teze iskazao, odnosno prenio u svojim pjesmama. NDR povlači kočnicu - opet uz prosvjede - i pokreće metodu castinga, odnosno audicije. S upitnim uspjehom: Njemačka je te godine u Stockholmu završila opet na posljednjem mjestu.

2015.

Tu godinu obilježava jedan čisto unutarnjemački skandal: kad je pobjednik njemačkog natjecanja za Eurosong Andreas Kümmert objavio da odbija svoju pobjedu, a time i sudjelovanje na ESC-u, čak i inače vrlo pričljiva voditeljica Barbara Schöneberger ostaje bez riječi. Drugoplasirana Anne-Sophie zatim stupa na scenu kao predstavnica Njemačke. Ali time zemlja sebi očito nije učinila uslugu, jer je u Beču glasilo: "Germany - zero points" - po prvi put u pedeset godina.

2014.

Izviždavanje ruskih predstavnika tijekom objavljivanja ulaska u finale Tolmachevy Sistersa obilježava ESC te godine. Pritom te ruske blizanke nisu takoreći bile ni krive ni dužne, a zvižduci nisu bili upućeni njihovoj izvedbi, već izravno Moskvi, jer je to bila godina aneksije Krima. No, tu godinu je obilježio možda još jedan veći skandal koji je upisan u anale Eurovizije, a to je pobjednik/pobjednica natjecanja - bradata Conchita Wurst iz Austrije.

2013.

Pjesma njemačkog benda Cascada je pod sumnjom plagijata. No, ta sumnja se nije mogla potvrditi. Možda je razlog takvih sumnji taj što pop-pjesme na ESC-u postaju sve sličnije jedna drugoj?!

2010.

Kako bi se grad uljepšao za eurovizijske turiste, vlasti u Moskvi su se potrudile da s ulica maknu desetke tisuća pasa i mačaka lutalica, što je izazvalo zaprepaštenje ruskog ogranka međunarodne organizacije za zaštitu životinja WWF. Isto se za 2017. govorka i o ukrajinskom glavnom gradu Kijevu.

2009. - po drugi put

Britanski BBC izvještava kako su Azerbajdžanci koji su svoj glas dali predstavnicima Armenije nakon ESC-a saslušavani od strane državnih službi. Izgleda da su mobilni operatori pozive pratili i proslijedili te podatke. Nakon što je EBU istražio taj slučaj postavljeno je novo pravilo koje nalaže da mobilni operatori ne smiju prosljeđivati podatke svojih korisnika koji glasuju u okviru natjecanja ESC-a.

2009. - po prvi put

Gruzijski predstavnici su diskvalificirani zbog toga što je pjesma "We Don't Wanna Put In" ipak malo previše zvučala kao poruka ruskom predsjedniku Putinu. Pozadina tada aktualne situacije je bila vojni sukob između Gruzije i Rusije. Političke poruke i izjave su na Eurosongu službeno zabranjene.

1998.

Sve oči su uprte u "Danu International" iz Izraela, jer se ustvari radi o transseksualki rođenoj kao muškarac. Ultra-ortodoksni židovi glasno prosvjeduju, ali Dana na kraju sa svojom pjesmom "Diva" pobjeđuje na Eurosongu.

1986.

Belgijska pjevačica Sandra Kim postaje najmlađa pobjednica u povijesti Eurosonga. A to će vjerojatno i ostati, jer joj je tada bilo doista tek 13 godina. Njezin menadžment je naveo da joj je 15 godina. U međuvremenu je granica starosne dobi za sudionike određena na 16 godina, tako da kandidati mlađi od 16 godina ne mogu sudjelovati na tom natjecanju.

1982.

Što može biti skandalozno u pjesmi koja nosi naslov "Malo mira" (Ein bisschen Frieden)? Nekim pacifistima pobjednička pjesma njemačke predstavnice Nicole nije išla dovoljno daleko sa svojom porukom. Oni su umjesto "malo mira" htjeli da Nicole zatraži "totalni mir".

1979.

Njemačka kao svoje predstavnike na Euroviziju šalje bend "Dschinghis Khan", odnosno "Džingis Kan". Ono što za druge zvuči zanimljivo, bezazleno, a možda čak i pomalo šašavo, za druge je skandalozno, jer kako se Njemačka usuđuje u Izraelu nastupiti s bendom koji nosi ime jednog brutalnog osvajača!

1978.

Arapske radiotelevizije bojkotiraju sudjelovanje Izraela tako što tijekom svakog pojavljivanja predstavnika te zemlje uključuju reklamu. No, to je tijekom showa postajalo sve teže i apsurdnije: Izrael, naime, ne samo da dospijeva u finale, već i pobjeđuje. Jordan se ipak do kraja pridržavao bojkota i na svoju ruku Belgiju proglasio pobjednicom.

1974.

Iako Eurovision Song Contest nikad nije izazvao revoluciju, barem je određivao red vožnje jedne revolucije. U Portugalu koji je dotad bio diktatura pod Marcelom Caetanom revolucionari planiraju puč. Tajni signal za pokret je pjesma "E Depois do Adeus" (A nakon pozdrava) Paula Carvalhoa koju u okviru ESC-a prenosi portugalska televizija. Takozvana Revolucija karanfila protječe bez puno krvoprolića, ali pjesma na Eurosongu uspijeva osvojiti tek 14. mjesto.

1969.

Četiri zemlje - Španjolska, Velika Britanija, Nizozemska i Francuska - zajedno osvajaju prvo mjesto, zahvaljujući promjenama pravilnika za dodjelu bodova. To neće biti ni prvi ni posljednji put da su pravila bodovanja morala biti izmijenjena.

1968.

Jugoslavija sve svoje glasove daje Španjolskoj te tako tadašnjoj diktaturi pod Francom pomaže u iznenađujućoj pobjedi. U biti je Cliff Richard - barem što se tiče engleskih domaćina - već bio "rezerviran" za prvo mjesto. Godinama poslije se govorkalo kako je Franco podmitio žirije u čitavoj Europi kako bi izgladio imidž Španjolske. No te glasine nikad nisu mogle biti potkrijepljene dokazima.

1957.

Danski pjevački duo Birthe Wilke i Gustav Winckler se čitavih jedanaest sekundi (!) ljubi u izravnom prijenosu Eurovizije. Prije 60 godina je to još bilo dovoljno za pravi skandal.

1956.

Prvi Eurovision Song Contest uopće, tada još pod imenom "Grand Prix Eurovision de la Chanson", održava se u švicarskom Luganu. I upravo zemlja domaćin pobjeđuje. "Nepravda!" - uzvikuju neki i pokazuju prstom na Luksemburg. Kako ta mala europska zemlja nije poslala svoje izaslanstvo u Švicarsku, švicarskim kolegama je prepustila svoje glasove. No, je li to bilo odlučujuće za pobjedu? Pjevačica Lys Assia je proglašena pobjednicom nakon tajnog glasovanja žirija. Na kojim su mjestima drugi sudionici bili, nije poznato.

Piše: Richard Fulker/DW
14.05.2017. 18:01:00
    
Novi komentar
nužno
nužno

skrolaj na vrh