« Biznis
objavljeno prije 10 dana i 22 sata
LOVA JE LOVA

Kartica se širi, ali ni "keš" se ne predaje

Plaćanje karticom se sve više širi – pogotovo u zemljama poput Kine. Ali stara, dobra gotovina i dalje je najpopularniji način plaćanja na našem planetu

Troši se nemilo
Troši se nemilo (Shutterstock)
Više o

kartice

,

keš

,

plaćanje

Globalno bezgotovinsko plaćanje je opet snažno poraslo i u najnovijem izvješću World Payments Report koje obuhvaća 2014./15. je na taj način u svijetu obavljeno više od 433 milijarde transakcija. To je porast od 11,2% u odnosu na prethodno dvoljetno razdoblje koje se ispitivalo, a daleko najveći rast je zabilježen u zemljama Azije. Dovoljno je reći da je na trećem mjestu, nakon već tradicionalnih SAD-a i EU-a, sada Kina potisnula Brazil po načinu plaćanja "karticom".

Ovo istraživanje redovito provode BNP Paribas i savjetnička tvrtka Capgemini, a bezgotovinsko plaćanje brzo se širi i po zemljama CEMEA (Središnja Europa, Bliski istok i Afrika). Nešto je manje (19,5%) takvog načina plaćanja kreditnim karticama jer su bankama očito najdraže kartice kojima se odmah opterećuje račun - takvih transakcija je 46,7% od svih onih gdje se ne koristi gotovina.

Ček nestaje, gotovina ostaje u džepu

Naravno to obuhvaća sve oblike korištenja, fizički i u kupnji preko Interneta tako da i ovi analitičari smatraju da će takvih transakcija u budućnosti biti još daleko više. Jedini oblik bezgotovinskog plaćanja koji se sustavno smanjuje jesu čekovi: u načelu taj oblik priznaje još većina banaka, ali čak i u zemljama gdje je ček tradicionalni oblik plaćanja (na primjer plaća) poput SAD-a se broj takvih transakcija smanjio sa 17% na 9% u samo četiri godine. Zemlje poput Velike Britanije ili Australije planiraju da se "riješe"  čekova u nekoj doglednoj budućnosti i potpuno prijeđu na druge oblike bezgotovinskog plaćanja.

No i ovo istraživanje je pokazalo kako je ljudima još uvijek daleko najdraži "keš na ruke", dakle gotovina. I u razvijenim zemljama moraju korigirati svoje vizije o potpuno "elektronskom" načinu novčane transakcije jer se gotovina čvrsto drži kod plaćanja hrane, osobnih potreba i sitnica koje se kupuje. Tu je naravno i ljubav prema gotovini jer se ona mnogo teže može nadzirati od države - kako od poreznika tako i od tajnih službi, a tu je i rašireno mišljenje kako "čovjek zna na čemu je" ako i vidi svežnjeve svog imutka.

Doduše, ukupna količina gotovine se smanjuje u većini zemalja, ali indeks gotovine u opticaju (cash in circulation CIC) ostaje stabilan ili je čak lagano rastao u proteklim godinama. U nekim zemljama gdje je CIC izuzetno visok - na primjer u Japanu, Kini ili Rusiji bi to "mogla biti prepreka u transformaciji u digitalnu ili bezgotovinsku ekonomiju", piše u izvješću.

Nesretni IBAN i zagonetna tumačenja SEPA

Neke brojke se isto tako jedino mogu protumačiti nacionalnim specifičnostima i navikama: na primjer Njemačka i Švicarska imaju podjednaki broj bezgotovinskih transakcija po glavi stanovnika, ali u Švicarskoj istovremeno ima i mnogo više gotovine u opticaju. Isto tako se čovjek mora pitati kako na primjer Poljacima uopće uspijeva godišnje po glavi stanovnika obaviti tek nešto preko stotinjak bezgotovinskih transakcija, u Danskoj ili SAD-u je to više od 400.

U ovom izvješću se i sažima napredak u standardizaciji elektronskog načina plaćanja. Famoznu smjernicu Europske unije (Payment Services Directive) iz 2007. korisnici banaka najbolje pamte po uvođenju onih - za "ljudsku", a ne digitalnu transakciju - neopisivo nespretnih i besmisleno dugačkih IBAN brojeva i BIC oznaka banaka. U izvješću se najavljuje još bolja standardizacija korigiranom smjernicom, takozvanom PSD2 koja bi već slijedeće, 2018. trebala stupiti na snagu u čitavoj Europskoj uniji.

Tako su i korisnici banaka u Hrvatskoj proteklih mjeseci dobili obavijest koja je najčešće također školski primjer kako nešto napisati bankarskim jezikom do stupnja kada postaje potpuno nerazumljivo svakome tko nema doktorat iz ekonomije. To se brka čak i s uvođenjem eura u Hrvatskoj jer se i ta zemlja ovom smjernicom tjera priključiti takozvanom SEPA protokolu, na nesreću to je doista kratica za Single euro payments area. Na upit na šalterima banaka u Hrvatskoj dobiva se najčešće odgovor tipa "ma nije vam to ništa" - što možda opet nije posve točno. Tu smjernicu uvode i zemlje koje niti ne pomišljaju uvesti euro - poput Poljske ili Mađarske.

Nova smjernica PSD2 zamišljena je i da dodatno zaštiti potrošača od sve češćih i drskijih "provala" u sustav elektronskog plaćanja. Ali prije svega izvješće ga hvali kao "važan korak naprijed u stvaranju potpuno interoperabilnog digitalnog tržišta" u Europi. No priznaju i da bi barem u prvo doba 2018. zbog "nedostatka jasnoće u provođenju sigurnosnih standarda i primjerenih komunikacijskih kanala" moglo biti još i poteškoća.

Piše: Benjamin Bathke, Anđelko Šubić/DW
09.08.2017. 11:31:00
    
Novi komentar
nužno
nužno

skrolaj na vrh