« Film
objavljeno prije 4 godine i 5 mjeseci
FILMSKA KRITIKA

Zašto Bogdana Diklića svi šalju u ku..c?

Apsolutni pobjednik ovogodišnjeg filmskog festivala u Puli, film „Obrana i zaštita“ stigla je u redovna kina

OK, prosti smo, pa što?
OK, prosti smo, pa što? (Arhiva)
Više o

Obrana i zaštita

,

film

,

filmska kritika

,

Bogdan Diklić

Uvrštenjem u program Forum filmskog festivala u Berlinu „Obrana i zaštita" Bobe Jelčića ove je godine obranila čast hrvatskog filma, no od selektora Berlinala mnogo će joj teže biti zainteresirati domaće gledatelje, usprkos čak sedam pulskih Arena i jednoglasnim hvalospjevima kritičara, zapravo gotovo je sigurno da neće.

Naime, prelazeći s kazališta na film, Jelčić je sa sobom ponio i minimalističku poetiku, stil lišen velikih gesti i patetičnih monologa, u kojima se svakodnevni život sastoji od naizgled gotovo nevažnog brbljanja, bezveznih gesta, jednostavnog življenja koje se ipak nekako na kraju oblikuje u snažnu dramu.

Za razliku od Hitchcocka koji je svoje filmove opisao kao život bez dosadnih dijelova, Jelčićeve su drame satkane gotovo isključivo od naoko dosadnih dijelova. Štos je u tome da na neku foru, slično kao i kod Čehova, ti svakodnevni, obični i bezvezni životi uopće nisu dosadni, već uvijek nekako ispadnu istovremeno i smiješni i potresni. No, riječ je o filmskom štivu na kakvo regularni gledatelji baš i nisu navikli pa ne čudi da je film dobio najslabiju ocjenu od publike, iako je u konkurenciji doista bilo svega.

Od prvog kadra „Obrane i zaštite", u kojem vidimo tek staklenku pekmeza i jednu cigaretu ostavljenu da se dimi u pepeljari, strategija manje je više dominira filmom i dosljedno je provedena do samoga kraja. U pozadini spomenute cigarete umire jedan čovjek. U sljedećoj sekvenci pratimo Slavka i njegovu suprugu Milenu kako planiraju odlazak na sprovod umrlome, njihovom starom prijatelju Muslimanu.

Naoko, sve je uobičajeno, osim što postoji neka potisnuta nervoza u razgovorima oko tog sprovoda, nećkanje, nesigurnost, ići ili ne ići na dženazu. Sve do posljednje trećine filma, nigdje se izrijekom ne opisuje problem podijeljenog Mostara, ne spominje se ni rat, ni Muslimani ni Hrvati, čak se eksplicitno ne kaže niti da je problem ići na sprovod u drugi dio grada. No problem, iako neizrečen, itekako se osjeća u svakoj Slavkovoj gesti i riječi.

Čini se kao da je sva ta mostarska muka, nesposobnost komunikacije unutar podijeljenog grada, između podijeljenih ljudi, internalizirana u Slavkovoj nesigurnosti oko vlastitih riječi i postupaka.

Cijeli tekst o filmu „Obrana i zaštita" možete pročitati na portalu Nemilosrdni gadovi.

 

26.09.2013. 14:17:56
    
Novi komentar
nužno
nužno

skrolaj na vrh